U potrazi za „boljim“ životom

Prije nego što je debitirala s prvim romanom, dobitnica Nobelove nagrade za književnost, Poljakinja Olga Tokarczuk, objavila je priču Brojevi, koju je napisala za vrijeme višemjesečnog rada u inozemstvu, gdje je kao sobarica radila u luksuznom hotelu. Priča je o dvjema vrstama stranaca u tuđoj zemlji.

Danas u Münchenu živi više od 40.000 Hrvata, što je u hrvatskim razmjerima veći grad

S jedne su strane turisti koji dolaze iz bogatih zemalja – Amerike i Japana – te svojim devizama plaćaju pravo da prespavaju u hotelu u zapadnoj Europi, a s druge strane slabo plaćeni radnici iz Španjolske i Jugoslavije od kojih se očekuje da tiho, nezapaženi odrade svoj posao. Opis je to životnog iskustva tisuća turskih, španjolskih, hrvatskih radnika, gastarbajtera koji su morali otići iz svojih „idiličnih društava“ jer u njima nisu našli svoje mjesto, u potragu za boljim životom, ali samo zato da bi ostali tek vječni, po mogućnosti skriveni gosti. Gastarbajter je bio i ostao stranac, kako u društvu i kulturi koje je napustio, tako i u društvu i kulturi u koje je, kao gost, došao. U obama slučajevima retrospektivna negiranja njegova kulturnog i društvenog iskustva konstitutivni su elementi identitetskih konstrukcija tih društava, tih kultura i njihovih političkih institucija. Pod tepih s njima!

Svoj višegodišnji istraživački rad o hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj – bogatu povijesnu zbirku dokumenata, fotografija, likovnih djela, književnih i novinskih tekstova – Tado Jurić predstavio je 11. prosinca u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu na izložbi koju je jednostavno nazvao Gastarbajteri. Povjesničar Jurić želio je – znanstveno utemeljeno, ali i sa srcem – općoj javnosti dati uvid u svijet gastarbajtera, ali i novog iseljeničkog vala koji je u Njemačku došao nakon hrvatskog osamostaljenja. Jurić smatra da hrvatsku javnost treba senzibilizirati za tu temu, jer se hrvatsko iseljavanje događalo u prošlosti, događa se u sadašnjosti, a prema svemu sudeći događat će se i u budućnosti.

Pozdravne su govore održali direktor Zaklade Konrad Adenauer Holger Haibach i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić. Rektor Tanjić rekao je da izložba daje vrijedan poticaj, istaknuvši kako je „razumijevanje iseljavanja od strateške važnosti za opstanak Hrvatske; obveza je o njemu promišljati i tražiti rješenja“. Prva gošća, uvodničarka Karolina Novinščak Kölker sa Sveučilišta u Regensburgu, predstavila je povijest hrvatskoga doseljavanja u Njemačku, istaknuvši da je „prema objavljenim podacima o novodoseljenim strancima, nastavljen trend pojačanog iseljavanja hrvatskih državljana u Njemačku“. Danas u Münchenu živi više od 40.000 Hrvata, što je u hrvatskim razmjerima veći grad.

Autor izložbe Tado Jurić usporedio je valove iseljavanja istaknuvši da, dok su se prve generacije iseljavale zbog gole egzistencije i trbuhom za kruhom, danas je glavni razlog pravna i ekonomska nesigurnost kao rezultat korupcije, zanemarivanja radnika i ortačkoga upravljanja državom. Ukratko – nepravda, a ne isključivo siromaštvo. Svoj je prikaz započeo isječkom iz kratkometražnoga dokumentarnog filma Specijalni vlakovi Krste Papića, osvrnuo se i na prikaze emocija privremenih radnika. Tada je film bio kontroverzan jer je pokazao zbilju koju drugi mediji nisu prikazivali. Mediji i danas izostavljaju cijeli kontekst o emotivnom aspektu selidbe te pružaju lažnu sliku građanima Hrvatske što znači otići živjeti i raditi u inozemstvu, smatra Jurić.

Nakon dva izlaganja uslijedio je okrugli stol na kojem su sudjelovali Stjepan Šterc (Fakultet hrvatskih studija), Caroline Hornstein Tomić (Institut Ivo Pilar), Jasna Čapo (Institut za etnologiju i folkloristiku), Josip Jurčević (Institut Ivo Pilar), Tado Jurić (Hrvatsko katoličko sveučilište) i Karolina Novinščak Kölker, (Sveučilište u Regensburgu). Okupljeni znanstvenici na okruglom su stolu iznijeli svoja iskustva života u iseljeništvu te znanstvenoistraživačke zaključke do kojih su došli u kontaktu s hrvatskim iseljeništvom. Na kraju ostaje dojam da se, s obzirom na zainteresiranu publiku, predavače, govornike na okruglom stolu, projekciju filma kao i sav skupljeni izložbeni materijal, mogla napraviti dvodnevna konferencija, organizatori su pokazali da to sigurno mogu.